|
|
Beogradska berza a.d. je mešovita berza sa sedištem u Omladinskih brigada 1 , u Beogradu (Srbija). Uspostavljena je kao akcionarsko društvo, čiji su osnivači bili tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, Republika Srbija, i pedesetak banaka i osiguravajućih društava. Prvobitno je osnovana još 21. novembra 1894. godine, ali su prve transakcije obavljene tek u januaru 1895. Pripreme za otvaranje beogradske berze trajale su dugo. Zakon o javnim berzama donet je 3. novembra 1886. godine, a sama berza osnovana je 1894. godine na inicijativu Srpskog trgovačkog udruženja, a počela je sa radom 2. januara 1895. godine. Na ovoj berzi trgovalo se devizama, akcijama, obveznicama i robom. Bila je to prva berza u jugoslovenskim krajevima. Poslovi su se sklapali i promptno i terminski.
Zbog ekonomske zaostalosti naših krajeva i usmerenosti trgovine poljoprivrednim proizvodima na strane zemlje, prvenstveno na Peštu, Beč i Štajnbruh, dugo se nije osećala potreba za otvaranjem berzi, kao posredničkih trgovačkih institucija. U Srbiji je sitan seoski posed, praćem skromnim tržišnim viškovima, bio dodatna smetnja za pojavu berzi. I pored toga, vodeći beogradski trgovci su sredinom XIX veka predlagali knezu da osnuje berzu, što bi olakšalo i ubrzalo trgovinski promet i potpomoglo ekonomski napredak Srbije.
Poslovanje je do I svetskog rata bilo dosta slabo. Trgovalo se gotovo isključivo stranim novcem, posebno napoleondorima i austro-ugarskim krunama. Značajnu prepreku napretku poslova predstavljalo je naglašeno oporezivanje menjačkih radnji i visoko taksiranje berzanskih zaključaka, pošto je mnogima smetao špekulativni karakter berze. Poljoprivrednim proizvodima malo se poslovalo, već je nastavljena stara tradicija neposrednog trgovanja između sitnih srbijanskih i krupnih austro-ugarskih trgovaca. Na berzi su se početkom XX veka kotirale akcije 140 novčanih zavoda i 40 preduzeća, ali je promet akcija bio skroman, pošto je finansijski kapital bio slabo razvijen u tadašnjoj Srbiji. Nešto se življe trgovalo državnim obveznicama, kao sigurnijim vrednosnim hartijama.
Berza je imala prekid u radu u periodu od 1914. do 1919. godine. Poslovanje berze obnovljeno je posle I svetskog rata. Beogradska berza je i dalje najviše poslovala sa devizama i, tokom tridesetih godina, sa klirinškim doznakama, a nešto manje državnim obveznicama, za koje je bila najvažniji centar u Kraljevini Jugoslaviji. Posebno živa trgovina devizama odvijala se neposredno posle rata, u vreme inflacije i špekulacija sa vrednošću dinara. U periodu između dva svetska rata, izrasla je u snažan finansijski centar u ovom delu Evrope. Posle I svetskog rata otvorene su u organizaciji stranih uvoznika još dve robne berze za poljoprivredne proizvode: u Novom Sadu (1921) i Somboru (1925), od kojih je novosadska bila daleko značajnija sa prometom od oko 20 hiljada vagona godišnje.
Posle II svetskog rata i uspostavljanja komunističkog poretka ugašene su beogradska i somborska berza, dok je novosadska nastavila sa radom po znatno izmenjenim pravilima. Poslednje transakcije zaključene su u aprilu 1941. godine. Formalno, Beogradska berza prestaje sa radom 1953. godine, kao nepotrebna institucija. Ponovo je osnovana 1989. godine, u vreme početka privrednih reformi, prvobitno kao Jugoslovensko tržište kapitala, osnivanjem od strane najvećih jugoslovenskih banaka. Jugoslovensko tržište kapitala 1992. godine menja ime u Beogradsku berzu nastavljajući tradiciju nekadašnje.
Njen rad tokom 1990-tih godina je bio ograničen na kratkoročne pozajmice novca, kratkoročne dužničke instrumente preduzeća (obveznice i slično) i, povremeno, plasman državnih obveznica nevelikih vrednosti. Akcijama se nije trgovalo, kao ni robom i devizama. Tek je po promenama modela privatizacije iz 2001. godine počela trgovina, i to prvenstveno akcijama preduzeća koja su privatizovana po zakonu o privatizaciji iz 1997. godine. Ipak, tokom sledećih godina promet akcija preko Beogradske berze nije bio velik, jer se veći deo prometa obavlja vanberzanskim putem, uglavnom kroz preuzimanje firmi.
|
|