Istorija

Vinčanska kultura


Vinčanska kultura predstavlja mlađeneolitsku i ranoeneolitsku kulturu Evrope (između prvih vekova 5 milenijuma pre nove ere i prvih vekova 4 milenijuma pre nove ere), koja se prostirala od srednjeg Potisja na severu do Skopske kotline na jugu i od reka Usore i Bosne na zapadu do Sofijskog basena na jugu, odnosno obuhvatala je teritorije današnje Srbije, Rumunije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Vinčanska kultura je bila tehnološki najnprednija praistorijska kultura u svetu. Najranija metalurgija bakra u Evropi potiče sa vinčaskog lokaliteta Belovode u istočnoj Srbiji.

Nazvana je po lokalitetu Vinča - Belo brdo, koje se nalazi na desnoj obali Dunava, u selu Vinča, 11 km nizvodno od Beograda. U toku iskopavanja, koje je započeo 1908. profesor Beogradskog univerziteta dr Miloje Vasić, otkriveni su ostaci osam neolitskih naselja, od kojih najstarije naselje pripada periodu srednjeg neolita i starčevačkoj kulturi.

Svaki od nataloženih slojeva, koji obeležava pojedine faze života u Vinči, sadrži prave riznice najraznovrsnijih predmeta: oruđe i oružje od kamena i kosti, posuđe za svakodnevnu upotrebu, bogato dekorisane ritualne vaze, veliki broj antropomorfnih i zoomorfnih figurina izuzetno upečatljive stilizacije, nakit od raznih vrsta retkih i skupocenih materijala i bezbroj drugih predmeta izrađenih u samoj Vinči ili pribavljenih iz udaljenih oblasti - iz srednje Evrope, donjeg Podunavlja ili sa Mediterana.

Otkriveni predmeti danas se mogu videti u Narodnom muzeju u Beogradu, Muzeju grada Beograda i Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu. Vinčanska kultura prostirala se na teritoriji većoj od teritorije bilo koje neolitske kulture u Evropi. Pojedina njena naselja premašila su veličinom i brojem žitelja ne samo sva istovremena neolitska naselja, već i prve gradove znatno kasnije nastale u Mesopotamiji, Egeji i Egiptu.

Uspon vinčanske kulture vezan je za uspostavljanje razmene dobara njenih nosilaca sa susednim oblastima i utemeljenjem metalurgije bakra.Propast vinčanske kulture prouzrokovao je prodor novih zajednica iz pravca današnjih oblasti Bugarske i Rumunije, tokom prvih vekova 4 milenijuma pre nove ere.

Generalnim urbanističkim planom razvoja Beograda, priobalni pojas Dunava u zoni Vinče proglašen je Arheološkim parkom. Pored arheološkog nalazišta, Vinča je poznata i po manastiru Vavedenje iz XV veka, kao i Institutu za nuklearna ispitivanja "Vinča".

Za organizovane turističke posete Arheološko nalazište "Belo brdo" otvoreno je tokom cele godine. Turistička organizacija Beograda organizuje redovne obilaske nalazišta.