|
|
Stari dvor, palata srpske dinastije Obrenović, u kojoj je danas Skupština grada Beograda, nalazi se na uglu ulica Kralja Milana i Dragoslava Jovanovića. Sagrađen je između 1882. i 1884. po projektu Aleksandra Bugarskog u maniru arhitekture akademizma XIX veka, s namerom da prevaziđe sve dotadašnje rezidencije srpskih vladara. Po spoljašnjoj arhitekturi zgrada je među najlepšim ostvarenjima akademske arhitekture Srbije XIX veka. Najbogatije je obrađena fasada prema bašti sa isturenim terasama koje su omogućavale prisniju vezu sa vrtom. Na ovoj fasadi su najkarakterističniji motiv karijatide u visini prvog sprata, koje iznad terase na krajevima fasade nose bogato obrađene timpanone krajnjih prozora. Karijatide se ponavljaju i na fasadi prema ulici Kralja Milana, a ispod njih je niz dorskih stubova. Na fasadi prema bašti dorski stubovi se javljaju između bogato dekorisanih prozora. Ostale dve fasade su nešto jednostavnije. Suteren i uglovi zgrade obrađeni su u rustici. Ograda terasa i atika rešeni su primenom balustrada. Tri ugla zgrade završavala su se proporcionisanim kubetima.
Stari dvor ima približno kvadratnu osnovu 40x40 m. Njeno rešenje je klasično, sa centralnim unutrašnjim zastakljenim holom. U njemu su nekada bili staklena bašta i naknadno naručene, bogato obrađene hrastove stepenice (uništene u Prvom svetskom ratu), koje su vodile na prvi sprat. Oko ovog centralnog prostora sa stubovima i galerijama nalazile su se ostale prostorije dvora, među kojima su bile najznačajnije velika dvorana za prijeme i balove i trpezarija. Deo dvora su bile i lepo uređena biblioteka i dvorska kapela prema bašti.
Za Stari dvor vezani su važni događaji iz vremena političke moći dinastije Obrenović: zgrada je podignuta kada je Srbija proglašena za kraljevinu, a u njoj je kralj Milan 22. februara 1889. abdicirao u korist sina Aleksandra. Od 1903. do 1914. Stari dvor je rezidencija dinastije Karađorđević. Od 1919. do 1920. u njemu su se održavale sednice privremene Narodne skupštine, a sve vreme do 1941. dvorske zabave i prijemi visokih stranih gostiju.
Dvor je dva puta oštećen: u Prvom svetskom ratu i u šestoaprilskom bombardovanju 1941. godine. Po završetku Prvog svetskog rata dvor je popravljen, a prva veća adaptacija urađena je oko 1930. Rekonstrukcija Starog dvora po završetku Drugog svetskog rata trajali su sve do 1947. godine. Arhitektura je tom prilikom znatno izmenjena: dvor je ostao bez dva kubeta prema bašti, a fasada prema današnjem Bulevaru kralja Aleksandra potpuno je izmenjena. Od tada su u dvoru Prezidijum Narodne skupštine, Vlada FNRJ, Savezno izvršno veće, a od 1961. Skupština grada Beograda.
|
|